To je zločin. I to onaj najkukavniji, jer se provodi nad ljudima koji nemaju snage, vremena ni zdravlja da se brane, da prosvjeduju ili da čekaju na tromu pravdu.

Kada smo u prethodnim objavama analizirali pojam zarobljene države (state capture), mnogima je to zvučalo kao apstraktna politološka teorija. Govorili smo o tome kako moćni privatni interes ne krši zakon, nego sustavno kolonizira institucije kako bi zakone i propise pisao sam za sebe.

Danas više ne moramo listati udžbenike. Danas imamo slučaj Medikol i najnoviju blokadu Plenkovićeve Vlade u Saboru. To nije "još jedna zdravstvena afera". To je spomenik sustavu koji u Hrvatskoj gradimo već puna dva desetljeća.

Evo kako taj mehanizam zapravo funkcionira u realnosti:

1. Parazit unutar javnog domaćina

U klasičnoj korupciji, netko ukrade vreću novca i pobjegne. U zarobljenoj državi, privatni interes se doslovno instalira UNUTAR javnog sustava. Medikol nije gradio svoje bolnice i riskirao na tržištu – država mu je dopustila da svoje PET/CT uređaje postavi unutar zgrada javnih bolnica (od Rijeke do Splita). Dobili su besplatan protok pacijenata i javne resurse, dok HZZO pokriva milijunske fakture. Rizik je javan, profit privatan.

2. Monopol nad sirovinom (Ciklotron)

Država je dopustila da ključni element nacionalne onkološke sigurnosti – proizvodnja radiofarmaka (sirovine bez koje ti uređaji ne mogu raditi) – ostane u isključivom privatnom vlasništvu Medikola. Onaj tko kontrolira ciklotron, kontrolira sustav. Čak i da javne bolnice danas kupe stotinu svojih uređaja, sirovinu moraju kupovati od njih. Država je samu sebe pretvorila u taoca.

3. Izgladnjivanje javnog sustava

Da bi privatni monopolist opravdao svoje postojanje, javni sustav se namjerno drži u stanju umjetno izazvanog deficita.

• Brojke su brutalne: u zadnjih 15-ak godina, država je Medikolu isplatila preko 200 milijuna eura.

• Cijena jednog najsuvremenijeg PET/CT uređaja je oko 3 milijuna eura.

• Za taj novac mogli smo kupiti blizu 70 vlastitih uređaja i opremiti svaku bolnicu u Hrvatskoj!

Umjesto toga, HDZ-ova većina je još 2019. odbila prijedlog vlastitog tadašnjeg ministra da država za 8 milijuna eura kupi 4 svoja uređaja. Zašto? Jer bi se time prekinuo zlatni monopol.

POGLEDAJTE GRAFIKON EKSPLOZIVNOG RASTA ISPLATA IZ NAŠEG DŽEPA (u milijunima eura):

2021.

7,3 milijuna €

2022.

7,5 milijuna €

2023.

9,5 milijuna €

2024.

15,2 milijuna €

2025.

19,1 milijun €

2026.

PREKO 20 MILIJUNA € (procjena HZZO-a)

U samo dvije godine, iznos koji država prelijeva u Medikol se UDVOSTRUČIO.

A sada ključni, šokantni omjer koji najbolje oslikava zarobljenu državu:

Ukupno isplaćeno Medikolu (zadnjih 15 god): PREKO 200.000.000 €

Cijena JEDNOG najmodernijeg PET/CT uređaja: ~3.000.000 €

Računica je jasna da blesavija ne može biti:

[ Javne bolnice u Hrvatskoj ]: Posjeduju samo 2 državna PET/CT uređaja (Zagreb i Osijek).

[ Naš novac ]: Svojim uplatama Medikolu mogli smo kupiti blizu 70 vlastitih uređaja i opremiti svaku bolnicu u zemlji!

4. Institucionalna amnezija i štit u Saboru

Kada je krajem lipnja Plenkovićeva većina glatko odbila osnivanje saborskog istražnog povjerenstva, upotrijebili su frazu o "trodiobi vlasti". U realnosti, to je bio samo obrambeni zid oko arhiva. Jer istovremeno, Ministarstvo zdravstva i HZZO odbijaju dostaviti ugovore medijima i oporbi uz najbezočnije opravdanje: da je za dokumentaciju tešku stotine milijuna eura – istekao rok čuvanja arhive!

Paralelno, Medikol podiže 8 "SLAPP" tužbi teških 80.000 eura protiv Ivane Kekin koja je stvar izvukla na vidjelo. Cilj? Financijski iscrpiti i ućutkati svakoga tko postavi pitanje.

ZABLUDA O LIJEVIMA I DESNIMA: Nadstranački pakt koji traje 20 godina

Zarobljena država ne poznaje stranačku iskaznicu – ona ih koristi samo kao svoje operativne poluge. Iako je model Medikola stvoren pod Sanaderovim HDZ-om, on je svoj najveći spas doživio upravo pod SDP-ovom Vladom Zorana Milanovića. Kada je ta privatna poliklinika bila pred bankrotom s preko 100 milijuna eura duga, Milanovićeva administracija ju je kroz predstečajnu nagodba i oprost dugova financijski reanimirala javnim novcem, umjesto da napokon kupi uređaje za javno zdravstvo.

Rezultat: Država je svojim novcem (kroz HZZO ugovore i oprost dugova u predstečaju) praktički otplatila te uređaje, ali oni su ostali u privatnom vlasništvu, a privatni monopol je spašen i nastavio je nesmetano raditi. Profit je ostao privatan, a ceh je platila država.

HDZ i SDP ovdje nisu politički protivnici, oni su tek obični egzekutori u službi stvarnih zarobljivača države. Dok se pred kamerama svađaju oko ideologije, u tišini ministarstava zajednički odrađuju prljavi posao zaštite privatnog monopola preko leđa bolesnih građana.

PARADOKS 2026. GODINE: Lovci na korupciju u paktu s bivšim egzekutorima

Priča dobiva svoj potpuni, apsurdni epilog upravo danas. Ivana Kekin, koja hrabro izvlači aferu Medikol na svjetlo dana i zbog toga trpi SLAPP tužbe, istovremeno se nalazi u političkoj koaliciji s SDP-om pod vodstvom Siniše Hajdaša Dončića. Istim onim SDP-om koji je, u vrijeme Milanovićeve vlade, držao ključeve proračuna i HZZO-a dok se Medikol spašavao od bankrota.

To je vrhunski dokaz kako sustav zarobljene države mutira i melje sve pred sobom: današnji "lovci na korupciju" prisiljeni su koalirati s jučerašnjim egzekutorima tog istog koruptivnog modela. Politički akteri se mijenjaju, sklapaju se novi savezi i peru se biografije, ali struktura i tokovi novca prema privatnim monopolistima ostaju netaknuti, skriveni iza saborskih blokada i "zaboravljenih" arhiva

ZAKLJUČAK: Što mi zapravo plaćamo?

Dok vi plaćate dopunsko, dok mjesecima čekate na magnet ili ultrazvuk, dok građani skupljaju donacije za liječenje djece i dok sami kupujete toaletni papir i gaze po bolnicama – vaš novac radi punom parom. Ali ne za vas.

Slučaj Medikol je ogledni primjerak hrvatske zarobljene države: sustava u kojem sirotinja preko poreza i doprinosa financira luksuz i monopol odabranih, dok politička elita drži stražu na ulazu u arhivu.

To više nije pitanje zdravstva. To je pitanje tko je stvarni vlasnik ove države – mi koji je plaćamo, ili oni koji su je zarobili?

Girl in a jacket