Mostovi su jedan od najvažnijih i najfascinantnijih inženjerskih poduhvata čovječanstva. Oni ne samo da fizički povezuju različite točke, već također simboliziraju povezanost, napredak i inovaciju. Kroz povijest, mostovi su igrali ključnu ulogu u razvoju civilizacija, olakšavajući trgovinu, komunikaciju i kretanje ljudi. Poljana Čička, bila je dom jednog od najzanimljivijih mostova u Hrvatskoj. Izgrađen u 18. stoljeću, taj drveni most prelazio je preko rijeke Odre i predstavljao rijetki primjer tradicionalne drvene arhitekture koja se i danas koristi. Taj most bio je dragocjen svjedok prošlosti, spajajući dvije strane rijeke te omogućujući lokalnom stanovništvu lakši pristup poljima i naseljima.
Njegova konstrukcija, iako na prvi pogled jednostavna, prezentirala je majstorstvo i domišljatost tadašnjih graditelja koji su koristili lokalne materijale i tehnike kako bi osigurali trajnost i funkcionalnost mosta. Most u Poljani Čičkoj ne samo da je služio kao korisna infrastruktura, već je bio i kulturni simbol koji povezuje sadašnjost s prošlošću, podsjećajući nas na važnost očuvanja baštine i tradicije.
Danas tog starog drvenog mosta više nema, srušen je a na njegovom mjestu izgrađen je betonski most sa drvenom ogradom. Sa starim mostom otišao je kulturni simbol Turopolja i njegovih, na daleko poznatih majstora drvodjelca. Taj stari most trebalo je zaštititi kao kulturno dobro. Zatim ga je trebalo renovirati na način kako se to radi sa zaštićenim građevinama. Takav most mogao je služiti za promet pješaka i lakih vozila i biti turistička atrakcija.
Sadašnji betonski most napravljen je za promet vozila sa jednom trakom i sa dvije pješačke staze. Par stotina metara od mosta, uz kanal Sava Odra, rijeka Odra ponire i ulijeva se u Kanal. Tuda prolazi cesta kojom se odvija promet između dvije obale Odre. Tako je posljednjih pedesetak godina. Čemu bi trebao služiti novi betonski most? Turistički nije atraktivan a naselje Poljana Čička naseljeno je samo s lijeve obale rijeke Odre.
Nakon što će političari prerezati vrpce i slikati svoje mutne face a muškarac u haljini sve to blagosloviti, most će biti rijetko korišten i uglavnom zaboravljen. Zaboraviti će se i dio kulturne baštine Turopolja.