Hrvatska, a rekao bi i zemlje u okruženju pod udarom su visokih cijena prehrambenih proizvoda, ali i ostalih proizvoda u maloprodaji. Vlada, kojoj je posao kontrola i regulacija tržišta ne reagira na adekvatan način. Očito joj odgovaraju visoke cijene proizvoda na koje se onda računaju porezi, prirezi i slični harači. Tako ubran novac bahato se troši na skupi državni aparat na čelu s vladom i predsjednikom države. No da je država skupa bahata i nesposobna to znamo već dugo. Takvu državu iskorištavaju lukavi, pokvareni i lakomi trgovci.

Hrvatsku su premrežili razno razni trgovački lanci, uglavnom stranih vlasnika. Nekontrolirano se grade prevelike trgovine na područjima s malo stanovnika. U gradovima gdje ima nešto stanovnika sve je puno tih super, mega, inter trgovina. Uglavnom od oka se može zaključiti da je broj stanovnika puno manji od broja koji bi omogućio produktivno poslovanje trgovina. Pored toga, sve te trgovine građene i organizirane su za poslovanje sedam dana u tjednu. I onda tu uleti vlada i donese zakon koji zabranjuje rad nedjeljom. Potplaćenim radnicima u trgovini morala se povećati plaća da bi te trgovine mogle raditi. I tako sve te sitnice dovele su do veće cijene poslovanja u trgovini. Trgovci su povećavali marže i cijene, uz blagoslov nesposobne vlade koja je pekla kiflice i pucala iz kalašnjikova. Sve te promašaje plaćaju građani, direktno na blagajni ili putem visoke inflacije.