Klikni za otvaranje
Hrvatska danas funkcionira kao država pod potpunom unutarnjom okupacijom. Klijentelistička elita — stvarni okupator društva — nije zarobila samo Vladu, Sabor i pravosuđe. Njezina mreža kontrole metastazirala je do najnižih pora civilnog društva.
Apsurd te apsolutne kontrole najočitiji je na lokalnim primjerima: kada neka udruga u Gospiću šuti o trovanju vlastitih sugrađana i ne traži krivca za ekološki kriminal, to nije slučajnost. To je dokaz da je sustav slomio svaki građanski otpor financijskom ovisnošću, ucjenama ili zavičajnim umrežavanjem.
Kako im to uspijeva? Kako interesna kasta uspijeva gaziti institucije i trovati tlo, a da ne izazove masovni bunt? Evo njihove glavne metode:
1. Povijesni inkubator i "Zakon plemena"
Stoljeća pod osmanskom vlašću, komunističkim režimom i ratnim progonima stvorila su kod pridošlih bh. katolika kruti refleks preživljavanja. U tom kodu, država se percipira kao neprijatelj, a rješenje se ne traži u institucijama, već preko "veze". U takvom sustavu vrijednosti, zaobilaženje zakona radi pomoći "svome" nije korupcija, već vrlina.
2. Mimikrija: Preuzimanje "tvrđave"
Kada se ta populacija našla u Hrvatskoj, arhitekti zarobljene države nisu ih pravno integrirali, već su taj obrambeni mentalitet parazitski iskoristili. Korumpirana elita obukla je dres ultimativnih domoljuba. Slikanjem u prvim redovima crkava uspostavili su sindrom lažnog zaštitnika i dobili glasačku mašineriju kojoj je svaka kritika vlasti – makar i zbog pljačke – automatski proglašena izdajom.
3. Pakt sa đavlom: Ljudska prava u zamjenu za pljačku
Da bi ta interesna kasta nesmetano crpila javni novac, sklopili su pakt s radikalnim konzervativcima. U zamjenu za blagoslov s oltara, vladajući su im prepustili kontrolu nad društvenim vrijednostima. Posljedica? Sustavno smanjenje ljudskih prava, blokiranje građanskog odgoja i oduzimanje prava ženama pod krinkom "priziva savjesti". Država se vraća desetljećima unatrag.
4. Kulturni rat kao savršena dimna zavjesa
Ovakva regresija nije slučajnost! Nametanje dogmi proizvodi iscrpljujuće ideološke sukobe. Dok se mi građani borimo za gola civilizacijska prava, ispod radara nesmetano prolaze milijunski natječaji, zataškavanje ekološkog kriminala i uništavanje institucija.
5. "Naši" imaju prednost, domaći gube red
U toj obrnutoj logici zarobljene države, dio pridošlih bh. katolika domicilne građane Republike Hrvatske zapravo i ne doživljava "svojima". Za njih domaći čovjek u Zagrebu, Rijeci, Splitu ili Gospiću — sa svojim navikama, sekularnim vrijednostima i očekivanjem vladavine prava — predstavlja stranca kojeg treba nadvladati, a ne susjeda. Kada državu i njezine resurse promatrate kao osvojeni plijen, stvara se sustav u kojem "naši" uvijek imaju prednost preko veze, dok domaći gube red. Bolnice, natječaji, radna mjesta i stambeni kvadrati dijele se po plemenskom ključu, a ne po zaslugama. Uništavanje okoliša i pljačka javnog novca pritom nisu grijeh prema domovini, već posve normalno isisavanje resursa iz "tuđe" države za interese vlastitog kruga.
Moć u brojkama: Tko zapravo drži poluge vlasti?
Iako izravno rođeni u BiH drže stabilnih desetak mjesta u Saboru (oko 6%), a u izvršnoj vlasti (Vladi) čine 15% do 20% ministara, njihova stvarna politička težina višestruko premašuje te postotke. Kroz stranačku infrastrukturu, koordinaciju s XI. izbornom jedinicom i snažne zavičajne lobije, ta skupina funkcionira kao kompaktan i discipliniran politički blok koji je presudan za održavanje saborske većine i očuvanje statusa quo u zarobljenoj državi.
Zaključak bez uvijanja:
Pravi okupator Hrvatske nije nikakav pridošli mentalitet niti običan čovjek. Pravi okupator je interesna elita — sastavljena od poslušnika iz svih regija — koja je tuđu tradiciju, vjeru i povijesne rane majstorski instrumentalizirala. Zadržavajući društvo u trajnom stanju ideološkog rata i plemenskih podjela, osigurali su da nitko ne gleda u blagajnu dok je oni prazne.
