​Sustav koji je stvorio "osloboditelje":

Dok Jandroković s političke visine osuđuje komunistički aparat, prešućuje činjenicu da HDZ i hrvatska država 1990-ih nisu nastali u vakuumu. Nastali su masovnim prelaskom komunističkih kadrova u novu stranku. Preko 70.000 članova Saveza komunista Hrvatske izravno je prešlo u HDZ. Dok je SDP ostao ideološki i pravni sljednik SKH (preuzevši imovinu i infrastrukturu), HDZ je preuzeo ljudstvo, mentalitet i navike vladanja.

​Absorpcija špijunsko-represivnog aparata:

Oštrica kritike najviše pogađa funkcioniranje sigurnosnog sustava. Josip Manolić i Josip Perković — visoki operativci i šefovi jugoslavenske Službe državne sigurnosti (SDS/UDBA) — bili su ključni arhitekti obavještajnih službi neovisne Hrvatske (SZUP, UNS) pod okriljem HDZ-a. Režim koji Jandroković naziva "zločinačkim" dao je operativce, dosjee i metodologiju rada na kojima je sagrađena obrambena i sigurnosna struktura 1990-ih.

​Selektivna moralna distanca:

Ljevica (SDP) godinama je optuživana za sljedništvo i nemogućnost nedvosmislene osude komunističkih zločina. S druge strane, desnica i centar okupljeni oko HDZ-a usvojili su model u kojem se komunistički režim verbalno i retorički demonizira na komemoracijama, dok se praktične metode kontrole institucija, medija i kadroviranja iz tog istog režima neometano primjenjuju u praksi.

​Politička funkcija govora:

Napad na "komunističke duhove" na Golom otoku služi kao jeftina ideološka krinka. Dok se javnosti servira moralna osuda režima raspadnutog prije više od tri desetljeća, izbjegava se odgovornost za suvremenu zarobljenost države, klijentelizam i nepotizam — obrasce ponašanja koji su iz starog sustava neprekinuto preseljeni u novi.