​Uvoz opasnog otpada pod lažnim deklaracijama nije nikakva "nevidljiva operacija" niti "vješt manevar poduzetnika". To je teški, administrativno potpuno vidljiv i lako dokaziv ekološki kriminal u kojem su inspekcijske službe i Državni inspektorat odigrali ulogu ključnog suučesnika.

​Kako je otrov uopće prešao granicu i završio zakopan u ličkom kršu?

​LAŽNI PAPIRI I "ZELENA LISTA"

Opasni industrijski muljevi, kemikalije i zatrovana plastika iz Italije i Slovenije uvozili su se pod lažnim šiframa neopasnog otpada ili sirovine za reciklažu. Time se izbjegla rigorozna procedura notifikacija i odobrenja Ministarstva.

​FIKTIVNA RECIKLAŽA BEZ STROJEVA I STRUJE

Uvozničke tvrtke formalno su prikazivale da otpad uvoze radi prerade. Svaki inspektor koji je kročio na lokacije u Bilajskoj ulici ili Ličkom Osiku u jednoj je sekundi mogao vidjeti da tamo nema strojeva, nema potrošnje struje za industrijski pogon i nema gotovog proizvoda. Unatoč tome, kamioni su mjesecima nesmetano istovarivali i zakopavali tisuće tona otpada.

​LAKO DOKAZIV LANAC ODGOVORNOSTI

Spajanje dokaza ovdje je dječja igra:

​Uvozni papiri (CMR listovi) prikazuju lažnu šifru neopasnog otpada.

​Laboratorijski nalaz s terena dokazuje prisutnost opasnih PFAS kemikalija i teških metala.

​Zapisnici inspekcije potvrđuju da je sustav sve to godinama "nadzirao" i puštao.

​Razlika između onoga što piše na papiru i onoga što leži u tlu Lika izravan je dokaz kaznenog djela krivotvorenja službenih isprava i zlouporabe položaja i ovlasti.

​Nadležne inspekcije NISU MOGLE NE ZNATI. Ignorirati stotine dojava građana, neprovjeravati materijalno knjigovodstvo i tolerirati fiktivne pogone bez opreme nije bio "profesionalni propust" ili "nedostatak kadrova" — to je bila svjesna odluka o nepostupanju kako bi se privatnim profiterima omogući milijunski ekstraprofit na trovanju vlastite zemlje.

Prema pravu EU:.Obveza povrata: Sav nelegalno uvezeni otpad MORA se o trošku izvoznika i država iz kojih je došao vratiti natrag u Italiju i Sloveniju. (više u prvom komentaru)

​NAJVEĆA ZAMKA: TRAŽITI RJEŠENJE OD OKUPATORA

Najstrašniji dio ove tragedije jest što većina građana još uvijek ne shvaća ključnu stvar: država je okupirana.

Ljudima je zatrovano tlo, ugroženo zdravlje djece, uništena budućnost regije – a oni i dalje naivno apeliraju na te iste institucije, na te iste inspekcije i na tu istu vlast! Tražiti od onih koji su operaciju organizirali, pokrivali i na njoj zaradili da sada "saniraju štetu" ili "samoga sebe privedu pravdi" vrhunac je sljepila. Lisica ne čuva kokošinjac, a okupator ne oslobađa okupiranog.

​BEZOBRAZNO SKRETANJE FOKUSA: MASKIRANJE ZLOČINA

I kako okupator reagira dok se u Lici razotkriva ekološka bomba?

Bezobrazno, hladno i proračunato. Umjesto izvanrednog stanja, umjesto trenutnog hapšenja odgovornih i mobilizacije svih resursa za spas vode, fokus se preko noći trijumfalno prebacuje na – povećanje mirovina braniteljima. Pokušava se kupiti socijalni mir i mahati "domoljubljem" dok zemlja ispod nogu gori i trune.

​To je ta njihova "empatija". Oni koji su hrvatske građane opljačkali u ratu, u miru ih bezdušno truju, a onda mrvicama s stola skreću pažnju s vlastitog zločina.

​ŠTO JE JEDINO RJEŠENJE?

Zaboravite na njihova "povjerenstva" i namještene natječaje za sanaciju na kojima će opet zaraditi isti igrači. Zaboravite na ideološke podjele i politička prepucavanja.

​Jedini izlaz iz ove okupacije jest potpuno ujedinjenje svih oporbenih političkih opcija, građanskih inicijativa i svakog poštenog čovjeka s jednim jedinim ciljem: smjena HDZ-ove vlasti i demontaža njihove klijentelističke mreže.

​Potreban nam je opći pokret za oslobođenje države. Tek kad se otme kontrola nad pravosuđem, policijom i inspekcijama iz ruku okupatora, moći ćemo učiniti dvije stvari:

​Privesti pravdi SVE odgovorne – od bagerista do ministara i šefova inspekcija – i oduzeti im svu imovinu.

​Iz te zaplijenjene imovine financirati stvarnu sanaciju Like.

​Dokle god šutimo i čekamo da nas spase oni koji nas truju, živećemo na deponiju vlastite elite. Vrijeme je da se probudimo!